PARCO

 

EU u brojkama

 Luksemburški minimalac

Zakonom propisanu minimalnu plaću ove je godine imalo 20 od 27 zemalja članica Europske unije. Među njima su Belgija, Bugarska, Španjolska, Estonija, Grčka, Francuska, Mađarska, Irska, Latvija, Litva, Luxembourg, Malta, Nizozemska, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovačka, Slovenija, Češka i Velika Britanija. U preostalima, donja granica plaće regulira se kolektivnim ugovorom na razini djelatnosti. Osim toga, minimalnu plaću zakonom je propisala i jedna zemlja kandidatkinja, Turska.

Posljednji izvještaj europske statističke agencije Еurostat pokazuje da se visina mjesečne minimalne plaće kretala od 112 eura u Bugarskoj do 1.610 eura mjesečno u Luxembourgu. Ako se pak promatra prema paritetu kupovne moći, razlika u visini minimalca među zemljama članicama se donekle smanjuje. No, čak i tada najveću minimalnu plaću i dalje imaju radnici u Luxembourgu (1.532 eura), dok je najniža u Rumunjskoj (232 eura).

Države koje su visinu minimalne plaće propisale zakonom mogu se podijeliti u tri skupine. U prvu spadaju one zemlje u kojima minimalac iznosi između 100 i 350 eura, poput Bugarske, Rumunjske, Latvije, Litve, Slovačke, Estonije, Mađarske, Češke i Poljske. Drugu skupinu čini pet zemalja u kojima se minimalna plaća kreće u iznosu od 500 do 700 eura. U toj se skupini nalaze Portugal, Slovenija, Malta, Grčka i Španjolska. Treću pak čini šest zemalja članica u kojima zakonom zajamčena minimalna plaća iznosi približno ili čak i više od 1.150 eura. Toliki minimalac zajamčen je radnicima u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Belgiji, Nizozemskoj, Irskoj i naravno Luxembourgu. Zajamčena mjesečna minimalna plaća u Turskoj iznosi 333 eura. Malta i Luxembourg jedine su mogu pohvaliti činjenicom da kod njih minimalna plaća iznosi oko 50 posto prosječne plaće u državi. Pritom valja istaknuti da zajamčeni minimalac na Malti iznosi 612 eura.

Ostale zemlje dijele se u dvije skupine – prvu u kojoj zajamčena minimalna plaća iznosi manje od 40 posto prosječne plaće u državi i drugu u kojoj se udio minimalne plaće u prosječnoj plaći kreće od 41 do 47 posto. U prvoj grupi se nalaze Latvija, Litva, Poljska, Mađarska, Rumunjska, Češka i Velika Britanija, a u drugoj Portugal, Španija, Irska, Slovenija, Bugarska, Nizozemska i Slovačka. U Sjedinjenim Američkim Državama minimalna plaća iznosi oko 35 posto prosječne plaće.

(Izvor: Eurostat, prosinac 2008.)

Europljani sve stariji

 Da je “stari kontinent” sve stariji po životnom dobu svog stanovništva odavno je poznato, ali su i same statističare iznenadili rezultati najnovijeg istraživanja, koje je pokazalo da će do 2060. gotovo trećina stanovnika Europske unije imati 65 i više godina. Sada oni čine 17 posto populacije. Europska komisija je zabrinuta, jer bi ovo moglo veoma loše utjecati na ekonomiju. Druga loša vijest je da će istodobno opasti i ukupan broj stanovnika Unije, jer će broj umrlih premašiti broj novorođenih. Ovaj problem je moguće ublažiti imigracijom.

Prema podacima Eurostata, ako se nastavi sadašnji tempo, u narednih pola stoljeća će se najviše smanjiti broj stanovnika Bugarske (28 odsto) i baltičkih zemalja (Letonije za 26 odsto, Litve za 24 odsto), Rumunjske (za 21 odsto) i Poljske (za 18 odsto), dok će populacija Cipra biti veća za 66 odsto, Irske za 53 odsto, Luksemburga za 52 odsto, Velike Britanije za 25 odsto i Švedske za 18 odsto. Njemačka će se “smanjiti” sa 80 na 71 milijun ljudi, pa će je po broju stanovnika preteći Velika Britanija i Francuska. Italija sa 59 milijuna građana i Španjolska sa 52 milijuna ostaće među pet najmnogoljudnijih država i u 2060. godini.

(Izvor: Europski forum, rujan 2008)

Kome u EU treba brzi internet?

 Iako skoro 80 posto korisnika u Europskoj uniji ima brzi Internet, polovina njih uopšte ne koristi “mrežu”, pokazalo je istraživanje provedeno za potrebe Europske komisije, kao dio studije o napretku informacijskih i komunikacijskih tehnologija. Oko 250 milijuna građana EU, ili više od polovine ukupnog stanovništva, redovito koristi Internet, od toga većina posredstvom veza velike brzine. Istovremeno, elektroničku poštu i usluge pretraživanja ne zna da koristi 40 posto stanovnika EU, i to najviše u Rumunjskoj (69 posto), a najmanje u Danskoj i Nizozemskoj (13 posto). Europska komisija se trudi da što veći dio javnih usluga u EU u potpunosti bude dostupan u elektroničkom obliku (sada je to 60 odsto) i da svi dijelovi Unije budu povezani.

Najduže rade Rumunji i Bugari, najviše odmaraju Šveđani

 Ako su se Rumunji i Bugari ponadali da će odmarati kad uđu u Europsku uniju – grdno su se prevarili! Podaci Europske opservatorije za industrijske odnose EIRO (za 2007. godinu) pokazuju da oni rade mnogo dulje nego ostali Europljani – 41,7 sati sedmično, dok prosječno radno vreme u Uniji iznosi 38,6 sati. Prosjek su nadmašili i zaposleni u Velikoj Britaniji (41,4 sati), Češkoj (41,2 sati) i Njemačkoj (41,1 sati), mada se, načelno, u većini “starih” članica EU radi kraće nego u novopridošlima: prosjek za prvih 15 članica EU je 37,9 sati, a za zadnjih 12 je - 39,6 sati. Najkraću radnu sedmicu imaju Francuzi (37,7 sati), Italijani (38,4) i Danci (38,6 sati), navedeno je u istraživanju. U svih 27 zemalja EU zaposleni u industriji i trgovini provode znatno više vremena na poslu od onih u javnim službama.

Prosječno radno vreme zaposlenih u Njemačkoj ne samo da je dulje od prosječnog u EU, već i od dogovorenog tarifnim ugovorima između poslodavaca i zaposlenih u ovoj zemlji (koje iznosi samo 36,7 sati), a čak za 3,3 sata je duže nego 2003. godine! Ovaj raskorak se objašnjava velikim brojem prekovremenih radnih sati, ali i činjenicom da se sve više poduzeća ne pridržava tarifnih ugovora, što je predmet oštre kritike Saveza njemačkih sindikata.

Plaćeni godišnji odmor za zaposlene u zemljama EU u prosjeku iznosi 25,2 dana, pri čemu je i tu velika razlika između “starih” i “novih” članica: kod prvih je prosjek 26,7 dana, a kod zadnjih svega 21,9 dana. Među “petnaestorkom” najduži godišnji odmor imaju zaposleni u Švedskoj (33 dana) a najkraći u Grčkoj (23 dana).

(Izvor: Europski forum, rujan 2008)

Ne šaljite pisma iz Finske

 Slanje običnog pisma iz zemalja Europske unije najmanje košta na Malti i u Sloveniji – 16 odnosno 20 centi, a najviše u Finskoj – čak 70 centi, objavio je Eurostat. Najveću gustinu pošta ima Cipar, prosečno jednu na 743 stanovnika, a najmanju Španjolska, tek na svakih 12.958 ljudi.

Istraživanje “Potrošači u Europi – usluge građanima u EU u činjenicama i brojkama”, takođe je pokazalo da po broju bankomata prednjače Španjolska i Portugal sa 125, odnosno 107 ATM aparata na 100.000 stanovnika. Iza njih je Slovenija sa 74 bankomata, dok ih je najmanje u Poljskoj i Rumunjskoj, svega 20 na 100.000 stanovnika. Gotovinom najčešće plaćaju Grci, čak 95 odsto građana, dok kartice najradije koriste Šveđani (62 odsto potrošača). Na svakih 100 stanovnika EU dolazi u prosjeku po 96 mobilnih telefona, što je 11 puta više nego 1996. godine, a najviše pretplatnika ima maleni Luksemburg – 158.

I ovde je Rumunjska na suprotnom kraju liste, sa svega 61 mobilnim telefonom na 100 stanovnika. Da fiksna telefonija u EU gubi trku sa mobilnom, pokazuje i podatak o 48 pretplatnika na 100 stanovnika, što je tek deset posto više nego prije deset godina. Najviše korisnika fiksne telefonije ima u Njemačkoj (63 na 100 stanovnika), a najmanje, već pogađate, u Rumunjskoj (20 na 100).

Poljaci i Rumunji najviše emigriraju

 Od tri milijuna ljudi koji su imigrirali u neku od država Europske unije trećina dolazi iz neke druge države EU, a ostatak s drugih kontinenata. Oko tri milijuna ljudi uselilo se 2006. godine u neku od 27 zemalja članica EU-a, od kojih 40 posto dolazi iz Unije, a preostali dio otpada podjednako na građane europskih zemalja izvan EU-a i na zemlje Azije, Amerike i Afrike, objavio je Eurostat, statistički ured Europske unije.

Od tri milijuna ljudi, 1,2 milijuna dolazi iz neke druge članice EU-a, a preostalih 1,8 milijuna ljudi može se podijeliti u četiri jednake skupine - na one koji dolaze iz europskih zemalja izvan EU-a, na građane azijskih, američkih i afričkih država, kaže statistika. Najbrojniji emigranti iz zemalja članica su Poljaci, kojih je 2006. godine u neku drugu zemlju EU-a otišlo 290 tisuća, zatim Rumunji kojih je emigriralo oko 230 tisuća, Britanci sa oko 100 tisuća i Nijemci sa 90 tisuća emigranata.

Najveći broj imigranata primila je Španjolska - 830 tisuća, slijedi Njemačka - 558 tisuća, te Velika Britanija - 451 tisuću. Te tri zemlje primile su oko 60 odsto svih migranata te godine. Kada se gleda ukupan broj imigranata srazmjerno broju stanovnika, najviše ih je došlo u Luksemburg (28,8 na hiljadu stanovnika), zatim Irsku (19,6), Cipar (18,7), Španjolsku (18,1) i Austriju (10,3). Najveći broj useljenika iz europskih zemalja izvan EU-a u odnosu na broj stanovnika primila je Slovenija. Oko 90 odsto svih imigranata u toj zemlji dolazi izvan EU-a, od kojih je 43 odsto iz Bosne i Hercegovine. Slijedi Rumunjska s 86 odsto, od kojih su većina Moldavci. U Češku najčešće dolaze Ukrajinci, koji predstavljaju 46 odsto od ukupnog broja imigranata u toj zemlji, a Albanci ih u Grčkoj predstavljaju 42 odsto.

(Izvor: Hina, studeni 2008)

Skup život u Italiji i Hrvatskoj

 Prema podacima Eurostata, europske statističke agencije, Hrvatska je najskuplja među zemljama obuhvaćenim Procesom stabilizacije i priključenja, u pojedinim stavkama skuplja čak i od nekih članica Europske unije: tu su cijene obuće, domaćinstva, opreme i održavanja iznad europskog prosjeka. Izvešće je, pored Hrvatske, obuhvatilo još pet zemalja Zapadnog Balkana (Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Makedoniju i Srbiju), Tursku i sedam zemalja članica EU iz našeg najbližeg okruženja (Austriju, Bugarsku, Grčku, Mađarsku, Italiju, Rumunjsku i Sloveniju).

Hrana, hoteli i restorani, izdaci za stanovanje (koji uključuju vodu, struju i plin), kao i troškovi zdravstvenih usluga i obrazovanja, međutim, najskuplji su u Italiji (116 odsto, 101, 104 i 119 odsto europskog prosjeka). Srbija je “negdje na sredini”. Recimo, hrana je na 76 posto europskog prosjeka, dok je u Makedoniji najjeftinija sa 55 posto. Izdaci za stanovanje najmanji su u BiH - svega 28 posto europskog prosjeka, a troškovi zdravstvenih usluga i obrazovanja u Albaniji i Bugarskoj - po 20 posto. Hoteli i restorani najjeftiniji su u Bugarskoj sa 35 odsto i Makedoniji - 43 posto europskog prosjeka.

(Izvor: Europski forum, svibanj 2008)

Dan Europe

 Dan Europe obilježava se 9. svibnja i slavi mir i jedinstvo u Evropi. Datum označava godišnjicu povjesne "Schumanove deklaracije". Tokom govora u Parizu 1950. godine Robert Schuman, tadašnji francuski ministar spoljnjih poslova, iznio je svoju ideju o novom obliku političke suradnje u Europi koja bi rat između Europskih država učinila nezamislivim. Imao je viziju kreirati europsku instituciju koja bi objedinila i upravljala proizvodnjom uglja i čelika. Ugovor kojim se kreira takvo tijelo potpisan je nešto manje od godinu dana kasnije. Schumanov prijedlog smatra se početkom onoga što je danas Europska unija. U znak proslave Dana Europe, institucije EU otvaraju svoja vrata javnosti početkom svibnja u Bruxellesu i Strasbourgu. Lokalni uredi EU u Europi i svijetu organiziraju različite aktivnosti i događaje za ljude svih dobnih skupina. Svake godine tisuće ljudi sudjeluju u posjetima, debatama, koncertima i drugim događajima kako bi obilježili taj dan i podigli nivo svijesti o EU.

(Izvor: www.europa.eu)

Evropski pasoš

 Svatko ko želi kupiti europsku putovnicu od Malte morat će na tom otoku živjeti godinu dana, dogovorili su se Europska komisija i Malta, što ograničava sporni plan te članice da prodaje europsko državljanstvo za 650.000 eura.

Malta i Komisija dogovorile su se da podnosilac zahtjeva prije mogućnosti stjecanja statusa domovnice moraju imati boravak. Malteški parlament lani je u novembru odobrio prodaju državljanstva za 650.000 eura državljanima trećih zemalja.

Premijer Joseph Muscat procijenio je da bi se time u prvih godinu dana moglo prikupiti 30 miliona eura, što znači da bi domovnicu kupilo oko 45 ljudi koji bi dobili pravo na rad i boravak u cijeloj Uniji. Odluku su kritizirali zastupnici Europskog parlamenta, koji su prije dva tjedna o tom pitanju usvojili neobvezujuću rezoluciju u kojoj su istaknuli da se domovnica ne smije tretirati kao nešto čime se može trgovati. Malta je planirala podnositeljima zahtjeva dodjeliti domovnicu nakon samo šest mjeseci bez da žive u toj zemlji. Tom se planu usprotivila i oporbena Nacionalistička stranka.

Malta je jedina zemlja članica koja se odlučila na izravnu prodaju domovnice, ali slične mjere imaju još neke članice. Primjerice, Velika Britanija daje dozvolu boravka onima koji investiraju u zemlju više od milijun funti, a Španjolska onima koji kupe nekretninu za iznos veći od 180 000 eura.

(Izvor: www.ceppei.ba, sječanj 2014.)

Konkurentnost za rast i zapošljavanje

 Konkurentnost za rast i zapošljavanje ključna je aktivnost u sklopu kampanje pretvaranja EU-a u pametno, održivo i uključivo gospodarstvo s visokom razinom zaposlenosti, produktivnosti i socijalne kohezije. U sklopu ove proračunske stavke dodijeljeno je 16 milijardi eura. Ta stavka obuhvaća važne programe kao što su Sedmi okvirni program za istraživanje i tehnološki razvoj (FP7), Program cjeloživotnog učenja, Program za konkurentnost i inovacije (CIP) i Transeuropske mreže (TEN).

Druge aktivnosti vezane su uz unutarnje tržište, statistiku, financijske usluge te nadzor, oporezivanje, carinsku uniju i borbu protiv prijevara.

(Izvor: www.europa.eu, sječanj 2014.)

Nova novčanica od 10 eura

 Europska centralna banka je predstavila novu novčanicu od 10 eura. Nova novčanica, koju će biti teže falsificirati, bit će puštena u opticaj 23. rujna 2014. godine. Europska centralna banka navodi da je glavni razlog uvođenja nove novčanice taj što se prilikom njene izrade koristi bolja tehnologija protiv falsificiranja i što će ona imati duži vijek trajanja. Europska centralna banka (ECB) je prošle godine počela zamjenu novčanica u apoenima od pet eura. Sada su na redu novčanice u apoenima od 10, a kasnije dolaze na red novčanice u apoenima od 20, 50, 100, 200 i 500 eura. ECB je nove novčanice nazvala "Serija Europa" jer nosi mitološki lik Europe. Riječ je o njenom portretu starom više od 2000 godina sa stare vaze sa juga Italije. Ta vaza se na jednoj strani pojavljuje kao vodeni žig, a na drugoj kao hologramska traka.

Nove sigurnosne oznake

Na novoj novčanici je još nekoliko obilježja koja bi falsifikatorima trebala otežati posao. Na rubovima su izraženije reljefne linije koje se mogu osjetiti blagim dodirom prsta. Osim toga, prednja strana ima reflektirajuće dijelove. Iako se u posljednjih nekoliko godina nije povećao broj falsificiranih novčanica, ECB uvođenjem novih novčanica, želi ići korak ispred falsifikatora. Međutim, ono što se povećalo je kvalitet falsificiranja, kaže Leo Kleinhans iz Saveznog ureda za kriminalistiku BKA: “Kada je 2002. godine uveden euro, odmah su se pojavile i falsificirane novčanice. Međutim, falsifikati su bili primitivna kopija”. Kasnije su razvijene metode tiskanja pomoću kojih su falsifikatori sve bliže originalu. Kleinhans očekuje da će se slično desiti i sa novim novčanicama. On međutim napominje da će dosadašnje novčanice biti u opticaju određeno vrijeme. Za to vrijeme će falsifikatori već falsificirane novčanice, koje su odtiskane, ubaciti u opticaj. “Valjan efekat će se vidjeti tek kada se uvedu u opticaju nove novčanice u apoenima od 20 i 50 eura jer su se te novčanice najčešće falsificirale.

Duža trajnost

Osim povećane sigurnosti bi nove novčanice trebale biti stabilnije, ne kada je riječ o njenoj vrijednosti, nego formi. Novčanice u apoenima od 5, 10, 20 i 50 eura, koje su i najrasprostranjenije, često mijenjaju vlasnika. Zbog toga je njihov vijek trajanja između jedne i četiri godine. Nakon toga se te novčanice povlače iz opticaja i uništavaju. Nove novčanice su lakirane specijalnim lakom što im produžava “životni vijek”. Od toga bi mogli profitirati oni koji na automatima plaćaju gotovinom. Naime, automati često primaju samo očuvane novčanice. Aris Kaschefi iz Saveznog udruženja proizvođača i operatera automata za prodaju prehrambenih artikala i pića vidi manji problem u novčanicama nego u njenom očitavanju. “Na tržištu postoje uređaji za očitavanje koji imaju poteškoće prilikom očitavanja novčanica koje su u lošem stanju”, kaže Kaschefi. On dodaje da “dobri “čitači” danas nemaju problema prilikom očitavanja oštećenih novčanica i da pri tome i dalje obraćaju pažnju na sigurnosne kriterije”.

Više vremena za promjene

Kako bi svi automati prepoznali nove novčanice, potrebno je na njih instalirati nove softvere, što je skup i obiman posao. “Kaschefi kaže da se to mora uraditi na svakom automatu. Prilikom uvođenje novih novčanica u apoenima od pet eura, sve i nije prošlo bez problema. Na početku svi automati nisu prepoznavali nove novčanice. Problemi su posebno postojali kod automata za kupovinu voznih karata ili plaćanja parkinga što je ljutilo potrošače. Da bi smanjile poteškoće, Savezna banka i Europska centralna banka su odredile duži vremenski period u kojem će se svi automati prilagoditi novim novčanicama. “Prvi put smo imali na raspolaganju samo pet mjeseci. Ovaj put na raspolaganju nam je devet mjeseci”, kaže Kaschefi. Proizvođači i operateri automata za prodaju prehrambenih artikala i pića nemaju problema sa falsifikatorima. Kaschefi kaže da u te automate skoro nikada nije ubačen falsifikovan novac. „To znaju i falsifikatori. Falsifikovane novčanice se koriste tamo gdje se isplata vrši brzo i gdje su ograničene kontrole, tamo gdje ljudi podižu novac“, kaže Kaschefi.

(Izvor: www.dw.de, veljača 2014.)

Anketa
Da li ste zadovoljni informacijama koje vam pruža web stranica Ureda koordinatora za reformu javne uprave
-
-Konferencija u Parizu (OECD/SIGMA)
-Infografike
Listopad 2019
PonUtoSriČetPetSubNed
 123456
78910111213
14151617181920
21222324252627
28293031